ADHD kod djece može izgledati kao nemir, impulzivnost ili 'odsutnost'. Saznajte kako prepoznati simptome, kako izgleda dijagnostika i koje su mogućnosti liječenja i podrške.
ADHD (engl. Attention Deficit Hyperactivity Disorder) u stručnoj literaturi se često opisuje i kao hiperkinetski poremećaj. Riječ je o razvojnom neuropsihijatrijskom poremećaju koji se prepoznaje po tzv. trijasu simptoma: motorički nemir, impulzivnost i poteškoće pažnje.
ADHD nije “faza” niti pitanje volje ili odgoja. Simptomi su dugotrajni, javljaju se u više situacija (npr. škola i obitelj) i značajno utječu na funkcioniranje.
Ovaj članak je edukativnog karaktera i ne može zamijeniti individualnu kliničku procjenu.
Kod djece s ADHD-om tipično vidimo:
U praksi se dijagnoza razmatra kada simptomi traju oko šest mjeseci, prisutni su u više okruženja i dovode do oštećenja funkcioniranja barem u dva područja.
ADHD se ponekad može zamijetiti već u predškolskoj dobi, ali poteškoće često postanu izraženije polaskom u školu.
Najčešći znakovi:
Djeca s izraženijom hiperaktivnošću/impulzivnošću češće dolaze na procjenu. Djeca s dominantnom nepažnjom mogu djelovati “odsutno”, kao da sanjarе, pa se teže prepoznaju.
Razmislite o procjeni ako poteškoće:
Rana dijagnostika i rana terapija mogu umanjiti kasnije posljedice – poput školskog neuspjeha, obiteljskog stresa i emocionalnih poteškoća.
Dijagnostika se temelji na simptomima i funkcioniranju i obično uključuje:
Koriste se standardizirane skale i testovi: WISC-IV, ADHDT, EPQ Junior, Beckov inventar za mlade, ASEBA (CBCL/TRF/YSR). Po potrebi se radi dodatna somatska obrada (laboratorij, pregled vida i sluha, EEG).
U diferencijalnoj dijagnozi važno je razmotriti i druga stanja: anksioznost, depresiju, poremećaje privrženosti, autizam, tikove, epileptička izbijanja.
ADHD često dolazi uz:
Zato procjena ne odgovara samo na pitanje “je li ADHD?” – već i što još može doprinositi poteškoćama i što je najopterećujuće za dijete i obitelj.
Medikacija može biti korisna, ali se ne preporučuje kao jedina mjera.
Ne. ADHD/hiperkinetski poremećaj je pouzdana i valjana dijagnoza utemeljena na kliničkim kriterijima. Ključ je pažljiva procjena simptoma i funkcionalnog oštećenja.
U pravilu nije. Preporučuje se multimodalno liječenje koje uključuje vještine, podršku obitelji i strategije u školi, uz medikaciju kada je indicirana.
Izvori: Begovac i sur.: Dječja i adolescentna psihijatrija, poglavlje o hiperkinetskom poremećaju/ADHD-u.