U adolescenciji se anksioznost često veže uz školu, odnose, identitet i sliku o sebi. Saznajte kako izgledaju generalizirana i socijalna anksioznost.
U adolescenciji se anksioznost često mijenja: manje je vezana uz roditelje, a više uz školski uspjeh, odnose s vršnjacima, identitet i sliku o sebi. Adolescent može izgledati “samo povučeno” ili “samo perfekcionistički”, a zapravo se iznutra boriti s intenzivnim brigama i strahom od procjene.
Kod GAP-a dijete ili adolescent ima kroničnu zabrinutost koja nije vezana uz jednu temu. Brige se mogu odnositi na školu, zdravlje, obitelj, financije, katastrofe.
Česti znakovi:
stalno traženje razuvjeravanja (“Jesam li dobro?”, “Hoće li se nešto loše dogoditi?”)
nemir, napetost, razdražljivost
teškoće koncentracije
mišićna napetost
smetnje spavanja
Važno: kod djece je za dijagnozu često dovoljan i manji broj simptoma nego kod odraslih, a tjelesne tegobe mogu biti u prvom planu.
Socijalna anksioznost je strah od negativne procjene drugih. Može izgledati kao:
izbjegavanje odgovaranja, prezentacija, druženja
intenzivna nelagoda u nepoznatim situacijama
crvenjenje, drhtanje, mučnina
sniženo samopoštovanje i strah od kritike
Introverzija: osoba voli mirnije aktivnosti i manji krug ljudi, ali se može uključiti kad želi.
Socijalna anksioznost: osoba želi, ali ne može — jer je strah i anticipacija preplavljujuća, pa dolazi do izbjegavanja.
Kod adolescenata se često vidi i kroz:
strah od objava i komentara
prekomjerno uređivanje poruka
stres oko “seen-a”, uspoređivanja i broja lajkova
povlačenje iz grupnih chatova
Ne “ukloniti svaku tjeskobu”, nego:
naučiti prepoznati i regulirati anksioznost
smanjiti izbjegavanje
vratiti funkcioniranje (škola, odnosi, aktivnosti)
ojačati osjećaj kompetencije i sigurnosti
Najčešće se kombiniraju psihoterapija (kognitivno-bihevioralna i/ili psihodinamska), rad s roditeljima i u težim slučajevima farmakoterapija uz psihoterapiju.
Disanje (sporije izdah nego udah) za smanjenje fizičke napetosti.
Uzemljenje (grounding): 5 stvari koje vidim, 4 koje osjećam dodirom, 3 koje čujem…
Plan za tešku situaciju (npr. prezentaciju): mali koraci + realna očekivanja + fokus na “dovoljno dobro”.
Kod djece i adolescenata lijekovi se razmatraju kada su simptomi izraženi, dugotrajni i značajno narušavaju funkcioniranje, osobito uz komorbiditet. Uobičajeno se farmakoterapija planira uz psihoterapiju i redovito praćenje.
Naručivanje: 091 605 84 76
Obrazac za naručivanje (kopirajte i pošaljite emailom):
Ime i prezime adolescenta:
Dob:
Razlog javljanja (brige, napadi panike, izbjegavanje škole/društva, somatske tegobe):
Trajanje simptoma:
Školsko funkcioniranje (npr. izostanci, pad koncentracije, pritisak):
Spavanje (teškoće usnivanja/prosanjivanja):
Je li već bilo ranije procjene ili terapije (da/ne):
Kontakt roditelja/skrbnika (telefon):
Preferirani termin (jutro/popodne) i dani (ako imate):
Napomena: Ovaj tekst je informativan i ne može zamijeniti individualnu kliničku procjenu.