Separacijska anksioznost i izostajanje iz škole — što se zapravo događa?

Separacijska anksioznost i izostajanje iz škole — što se zapravo događa?

Odbijanje vrtića ili škole često nije lijenost ni inat, nego anksioznost. Saznajte kako prepoznati separacijsku anksioznost i kada potražiti stručnu procjenu.

2 min

Jedan od najčešćih razloga zbog kojeg dijete odbija vrtić ili školu nije “lijenost” niti “inat”, nego anksioznost. Posebno je čest separacijski anksiozni poremećaj (SAP) — strah od odvajanja od figure privrženosti.

Važno je znati: dijete koje ujutro plače, ima bolove u trbuhu ili panično reagira često ne “glumi”, nego doživljava stvarnu tjeskobu.

Kako izgleda separacijski anksiozni poremećaj?

Dijete može:

  • stalno brinuti da će se roditelju nešto dogoditi (bolest, smrt)

  • odbijati odlazak u školu/vrtić

  • teško zaspati samo i tražiti spavanje s roditeljima

  • imati strah ostati samo kod kuće

  • imati noćne more s temom separacije

Česte su i somatske tegobe (mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, glavobolje), osobito prije odvajanja. Roditelji ponekad prvo prolaze brojne pretrage — a dijete zapravo “govori tijelom”.

“Školska fobija” — zašto je to neprecizan pojam?

U praksi se često koristi izraz “školska fobija”, ali on može skrivati različite uzroke izostajanja iz škole:

  • separacijska anksioznost

  • socijalna anksioznost

  • depresivnost

  • stres i poteškoće prilagodbe

  • specifične teškoće učenja

  • poremećaji ponašanja

Zato je važno napraviti procjenu: čega se dijete zapravo boji i što izbjegava.

“Ne mogu” ili “neću”? Kako prepoznati anksioznost iza otpora

Kod anksioznosti često vidimo:

  • izražene tjelesne simptome prije odlaska

  • paniku, plač, “zalijepljenost” za roditelja

  • olakšanje čim ostane kod kuće

Kod drugih uzroka (npr. ponašajnih) obrazac može izgledati drugačije. No u praksi se uzroci često i preklapaju — zato je procjena važna.

Što pomaže?

  • Jasna, mirna rutina odlaska u školu.

  • Postupno smanjivanje izbjegavanja (uz podršku).

  • Rad s roditeljima (jer roditeljska anksioznost i pretjerana zaštitničnost mogu održavati problem).

  • Psihoterapija usmjerena na sigurnost, regulaciju emocija i separaciju.

Što NE pomaže (iako zvuči logično)

  • duga jutarnja pregovaranja

  • “danas možeš ostati doma da se smiriš” (ako se ponavlja)

  • prijetnje i posramljivanje

  • preuzimanje svih situacija umjesto djeteta

Plan povratka u školu: mali koraci, jasni dogovori

Kad izostanci traju dulje, često je korisno napraviti plan:

  • dogovor s roditeljem i djetetom što je prvi realan korak

  • kontakt sa školom (razrednik/stručna služba)

  • postupno povećanje boravka u školi

  • praćenje simptoma i nagrađivanje truda (ne “savršene izvedbe”)

Ako dijete tjednima izostaje, izolira se ili se simptomi pogoršavaju — dobro je potražiti stručnu pomoć ranije, a ne “čekati da prođe”.

Naručivanje i obrazac

Obrazac za naručivanje (kopirajte i pošaljite emailom):

  • Ime i prezime djeteta/adolescenta:

  • Dob:

  • Razlog javljanja (1–2 rečenice):

  • Trajanje simptoma:

  • Izostanci iz škole/vrtića (da/ne; ako da, koliko često):

  • Somatske tegobe (npr. bolovi u trbuhu, glavobolje):

  • Kontakt roditelja/skrbnika (telefon):

  • Preferirani termin (jutro/popodne) i dani (ako imate):

Napomena: Ovaj tekst je informativan i ne može zamijeniti individualnu kliničku procjenu.

Poliklinika Golden Mind d.o.o., Crnojezerska 14, 10090 Zagreb; OIB 04697011238; IBAN HR5224020061101166954, odgovorna osoba Dubravka Galez Mihaldinec, direktor; temeljni kapital uplaćen u cijelosti 2.500,00 EUR, Trgovački sud u Zagrebu.